Treći korak ove priče je odlučivanje, donošenje odluka na svakom događaju bez otezanja i zaustavljanja životnog toka.
Donositi odluke trebalo bi nam postati normalno poput disanja.
Svi smo u nasljedstvo dobili uvjerenja svojih obitelji, a među njima jedno od vodećih kaže kako postoje krive odluke. Golem strah od pogreške i promjene sputava nas da učinimo korak i zato se nerijetko ukopamo na mjestu i ne mrdamo.
Što nam je više do nečega stalo, teže odlučujemo i krećemo. Čekamo, pa čak i maštamo o sigurnosti, iako znamo kako je život apsolutno nesiguran te kako je jedino što je sigurno u tom životu upravo promjena.
Često nam nedostaje vjere u sebe i povjerenja u život. Nikada nismo sumnjali hoće li nam biti dostatan novi udah i tako dok god smo živi, a za mnoge druge stvari itekako sumnjamo.
Osoba koja vjeruje sebi, vjeruje i drugima, čak i onima koji će je prevariti i koji su je prevarili. Ta osoba će im vjerovati jer zna kako je povjerenje mnogo vrjednije od bilo čega drugog.
Kad god nekome vjerujemo taj nas ne možemo prevariti jer povjerenje u sebi sadrži magiju.
Ne postoje krive odluke, već samo odluke.
Svaki naš novi korak donijet će novi događaj koji će nam dati do znanja sviđa li nam se put kojim smo krenuli. Ako nam se ne sviđa uvijek ga možemo mijenjati novom odlukom.
Ne smijemo odlučivati na temelju predviđanja ili osjećaja jer odluke se donose samo na temelju činjenica ili događaja.