Svjesnost je prvi korak u mijenjaju sebe.
Svaki svoj duboko zakopani obrazac moramo osvijestiti kako bismo se iscijelili.
Ako ne volim sebe, kako mogu voljeti nekog drugog? Ako ne volim samu sebe, kako mogu tražiti da me voli netko drugi?
Ponekad pišući otvaramo svoje rane i znamo da, tek kad otvorimo ranu, postoji šansa da će zacijeliti. Kad se jednom razotkrijemo, tad smo na pravom putu preobrazbe. Kad jednom pokažemo svoje pravo lice, tek tada možemo preobraziti svoju svijest.
Prvo, potreban nam je prostor. U sebi nosimo toliko prošlosti – pravo odlagalište otpada mrtvih stvari – i nema dovoljno mjesta za sadašnjost.